Predznanje - Što se sve znalo o elektromagnetizmu i indukciji?
Prije nego što je Tesla započeo svoj rad, fizika elektromagnetizma i indukcije već je bila uvelike razvijena kroz ključna otkrića europskih znanstvenika:
Orsted (1820)
Godine 1820. Orsted je objavio otkriće da se igla kompasa otklanja od magnetskog sjevera kada obližnjom žicom teče električna struja, potvrđujući tako izravnu vezu između elektriciteta i magnetizma.
Arago (1824)
Godine 1824. Arago je objavio eksperiment u kojem je proizveo reakciju mirujuće magnetske igle okretanjem bakrenog diska ispod nje. Držeći iglu kompasa na staklu iznad rotirajućeg bakrenog diska igla se zakrene za 90°, a zatim slijedi kontinuirana rotacija.
Babbage i Herschel (1825)
Godine 1825. Babbage i Herschel su objavili obrat Aragovog eksperimenta. Okretanjem magneta ispod bakrenog diska uzrokovali su da se disk brzo okreće u istom smjeru. Također su primijetili da prorezi (kada su) izrezani radijalno u bakrenom disku smanjuju njegovu sklonost rotaciji uzrokovanoj vrtnjom magneta.
Baily
Prije Bailyjevog izuma, jedini način stvaranja Arago-rotacije bakrenog diska bio je mehanička rotacija magnetskog polja (trajnog magneta) ispod njega. Baily je, umjesto da ispod diska rotira trajni magnet, koristio dva mirujuća elektromagneta, ali s uzastopnim progresivnim pomicanjem magnetizma između njihova četiri pola, stvarajući tako vrtložne struje koje svojom reakcijom daju disku zakretni moment u smjeru napredovanja magnetskog polja tih polova.
Izmjenična struja
Uvriježen je stav da je Tesla "izumio" izmjeničnu struju i stvorio naš električni svijet. Međutim, izmjenična struja je izumljena i korištena puno prije Tesle. Zapravo, prvi generator izmjenične struje izumljen je 1832. godine kada je francuski inovator po imenu Hippolyte Pixii napravio stroj koji je vrtio magnet u blizini namotaja žice.
U Pixiijevom stroju, magnet se vrti prema i od zavojnice, stvarajući izmjeničnu struju ili kraće AC. U stvari na krajevima zavojnice pored koje se vrti magnet ili petlje koja se vrti u magnetskom polju i NE MOŽE nastati drugo nego izmjenični napon odnosno struja. Zato je Pixii koristio četkice i komutator kako bi prisilio struju da uvijek bude istosmjerna (DC), u namjeri da se dobije napon sličan naponu galvanskih članaka.
Tijekom godina generatori su postajali sve složeniji, a prema knjizi o elektricitetu iz 1856. godine, nakon frustracije s nekim neispravnim četkicama, korišten je veliki generator bez četkica i otkriveno je da za električnu rasvjetu nije potrebno ispravljati struju već se može koristi izmjenična struja. M. Du Moncel već je 1856. savjetovao upotrebu stroja bez komutatora koji proizvodi izmjeničnu struju za električnu rasvjetu. Tesla je te godine (1856.) tek rođen, pa se čini malo vjerojatnim da on ima ikakve veze s tim.
Izmjenični napon se može transformirati!
Iako su dinamo strojevi istosmjerne struje smatrani boljim za žarulje sa žarnom niti, velika promjena u vezi elektriciteta dogodila se 1880-ih s izumom transformatora. Izmjenični napon može se, za razliku od istosmjernog, pomoću transformatora podizati i snižavati. Ta je činjenica omogućila prijenos električne energije na velike udaljenosti s malim gubicima.
Gubici snage (P) u vodiču:
P = I2 · R
To znači da bi kod prijenosa fiksne snage na nekom vodu, ako bi se struja prepolovila, gubitak u vodiču bio četiri puta manji. U tome je presudna uloga transformatora. On smanjuje jakost struje onoliko puta koliko puta poveća napon, dok snaga ostaje ista (P = U · I).
Danas su u upotrebi i suvremeni visokonaponski sustavi prijenosa električne energije istosmjernom strujom (HVDC) na velike udaljenosti (veće od 600 km), suprotno konvencionalnim sustavima izmjenične struje. Prijenos visokonaponskom istosmjernom strujom nije bio izvediv kada su Edison, Westinghouse i Tesla projektirali svoje elektroenergetske sustave, jer još nije bilo načina da se poluvodičkim elektroničkim sklopovima izmjenična struja pretvori u istosmjernu i natrag na potrebne napone.
Trojica mađarskih inženjera, čiji su inicijali ZBD (Zipernowsky, Bláthy, Déri), patentirali su 1885. godine ono što se danas zove ZBD transformator. Dok je Edison unapređivao svoju žarulju i sustav istosmjerne struje George Westinghouse je nakon čitanja o transformatoru zaključio da je izmjenična struja budućnost i za žarulje sa žarnom niti.
Godine 1886. Westinghouse i Stanley stvorili su "prvi praktični sustav za električno osvjetljenje pomoću izmjenične struje s transformatorima", što je zabilježeno kao prekretnica američkog elektroinženjerstva (IEEE). Od kasnih 1870-ih, izmjenična struja se i u Europi razvila u konkurenta istosmjernoj struji. Godine 1883. Francuz Gaulard i Englez Gibbs prvi su put u Londonu javnosti predstavili poboljšanu AC mrežu. Godine 1885. mađarska tvrtka Ganz izbacila je na tržište poboljšane transformatore, pa je do 1890. tvrtka Ganz uspjela postaviti gotovo sedamdeset elektrocentrala u Europi.
Polifazni sustav
Od pokusa u karlovačkoj gimnaziji do beskontaktnog rotora
Tesla u autobiografiji "My Inventions" iskazuje opčinjenost beskontaktnim okretanjem kojim ga je oduševio njegov gimnazijski profesor fizike Martin Sekulić.
Tijekom studija u Grazu (1877.), Tesla je gledao kako Prof. Pöschl okreće Grammov dinamo stroj i pretvara energiju. Došlo je do jakog iskrenja na četkicama. Pod dojmom elektrostatskog "rotora" kojeg se sjećao iz Karlovca, Tesla je predložio beskontaktni rotor za jednosmjerni elektromotor, što je Pöschl smatrao nemogućim. Ova se anegdota često mitologizira prikazujući Teslu kao odvažnog vizionara, a profesora kao neznalicu.
Okretno magnetsko polje statora
Zaokupljen idejom beskontaktnog rotora, tijekom šetnje parkom u Budimpešti, Tesla je iz Goetheova “Fausta” citirao stihove o zalazećem Suncu. U tom trenutku javila mu se analogna predodžba magnetskog polja čiji se maksimum kružno premješta po zavojnicama statora i "hrli" inducirati polje na novom pomaknutom položaju rotora.
U stvarnosti, Prof. Pöschl je bio posve u pravu braneći zakone fizike koji se odnose na istosmjernu struju. Ispravno je tvrdio da u DC sustavu ne možete imati motor bez komutatora. Tesla nikada nije uspio konstruirati elektromotor s beskontaktnim rotorom pokretan istosmjernom strujom. Ali je na kraju shvatio da, ako koristi izmjeničnu struju (AC), ona već sama po sebi "preokreće" svoj smjer. Tako je izumio dvofazni indukcijski motor, primijenivši načelo kojeg se sjećao iz gimnazije, samo je električnu silu zamijenio elektromagnetskom.
Tesla donosi nove ideje u SAD
Godine 1884. u SAD dolazi mladi Nikola Tesla (tada ima 28 godina) i s preporukom Charlesa Batchellora javlja se Edisonu. Tesla u Ameriku ne dolazi kao provincijalac. On je već tada erudit i poliglot, formirani europski intelektualac s visoko teoretskim obrazovanjem kakvo većina američkih "samoukih izumitelja" (poput Edisona) nije imala u toj mjeri. Sukob između njegove europske profinjenosti i američke komercijalne brutalnosti bio je uzrok njegovog kasnijeg neshvaćanja i usamljenosti.
Ferraris
Najveći nedostatak sustava izmjenične struje bio je to što se smatralo da nema načina da se napravi pravi izmjenični motor. Kako postići da se nešto vrti u krug, kad struja ide naprijed-natrag? Godine 1885. talijan Galileo Ferraris riješio je ovaj problem.
Neovisno o Ferrarisu, Tesla je imao sličnu ideju sa snažnijim i upotrebljivim motorom. Znao je da superpozicija nekoliko fazno pomaknutih struja stvara rotirajuće polje. Konačno, 1887. prijavio je svoje patente za cjelovit izmjenični sustav: generator - transformator - dalekovod - transformator - elektromotor.
Mihail Dolivo-Dobrovolski usavršava Teslin motor
Za usavršavanje trofaznog motora zaslužan je Mihail Dolivo-Dobrovolski.
Dobrovolski je izumio spajanje zavojnica statora u "trokut" i "zvijezda" spojeve, čime je prepolovio broj žica za distribuciju sa Teslinih 6 na 3, postigavši ogromnu uštedu na bakru. Također je uveo proreze u rotoru kako bi se smanjile štetne vrtložne struje (kavezni rotor, "squirrel-cage"). Prijenos s tri faze bez nultog vodiča ostvarivao se kada je opterećenje faza bilo u ravnoteži.
Rat struja
Uvriježen je stav da je "Rat struja" bio osobni sukob između Edisona i Tesle. Međutim, sukobila su se dvojica magnata: Thomas Edison i George Westinghouse. Tesla je tu bio važan, ali sporedni igrač čije ideje Westinghouse suprotstavlja Edisonu. Protiv Edisona se u svemu borio Westinghouse, od javne percepcije do infrastrukturnih ugovora.
Edisonova tvrtka "Edison General Electric" (u kojoj je većinski dioničar bio J. P. Morgan) koristila je istosmjernu struju (DC). Edison je počeo objavljivati pamflete o opasnostima izmjenične struje. U svom čuvenom manifestu, Westinghousea spominje 24 puta, a Teslu ni jedanput. Edison je angažirao Harolda Browna da javno ubija pse i stare konje izmjeničnom strujom kako bi prestrašio javnost, te se zalagao za njezino korištenje u prvoj električnoj stolici (tzv. "Westinghousing").
Svjetski sajam u Chicagu (1893)
Kada je Westinghouse 1888. kupio Tesline patente, izmjenična struja je postala moćnija i jeftinija. Westinghouse je dobio ugovor za osvjetljavanje Svjetskog sajma u Chicagu ponudivši dvostruko nižu cijenu od General Electrica. Velik dio uštede odnosio se na manju količinu bakra zahvaljujući Teslinom polifaznom sustavu.
Teslino Kolumbovo jaje
Tesla je na izložbi u Chicagu 1893. predstavio uređaj za vrtnju bakrenog jajeta tjeranog okretnim magnetskim poljem. Jaje se pri brzoj vrtnji uspravilo na vrh, što je asociralo na legendu o Kolumbovom jajetu. Ipak, uspravljanje jajeta nije bilo uzrokovano elektromagnetizmom već isključivo mehaničkim žiroskopskim silama i trenjem o podlogu.
Hidrocentrala na slapovima Niagare
Projekt temeljen na Teslinom sustavu izmjenične struje pobijedio je na natječaju za razvoj postrojenja na slapovima Niagare 1893. godine. Komisija pod vodstvom britanskog fizičara Lorda Kelvina odabrala je Westinghouse Electric Company. Godine 1896. puštena je u rad prva velika američka hidroelektrana na slapovima Niagare. Prvi prijenos električne energije visokonaponskom trofaznom strujom po Teslinom polifaznom sustavu zapravo je izveden u Njemačkoj 1891. godine (Lauffen - Frankfurt, 176 km), što je i potaknulo američke planere na projektiranje Niagare.
Teslina turbina s diskovima
Desetak godina kasnije Tesla je izumio turbinu s diskovima bez lopatica. Ta turbina najbolje radi s fluidima velike brzine i niske viskoznosti (parom ili zrakom), ali pati od velikog pada učinkovitosti kada je opterećenje uspori pa se poremeti laminarni tok. Nikada nije uspješno zamijenila tradicionalne parne turbine.
Teslin nepovratni ventil
Originalno rješenje nepovratnog ventila bez pokretnih dijelova (valvular conduit). Njegova učinkovitost izrazito ovisi o brzini protoka (turbulentnom strujanju), dok kod sporog laminarnog strujanja ne uspijeva učinkovito zaustaviti povratni tok. Ipak, u 21. stoljeću, ovaj patent je pronašao primjenu u mikrofluidici i rashladnim sustavima mlaznih motora gdje se tradicionalni ventili s pokretnim dijelovima tope.
Antagonizam s Edisonom
Uvriježen je stav da je Edison progonio Teslu i prevario ga za 50.000 dolara. Međutim, Tesla to u svojim spisima nigdje ne pripisuje Edisonu. Prema autobiografiji, obećanje o isplati dao mu je jedan lokalni upravitelj u njujorškoj podružnici tvrtke Edison. Kad je Tesla završio mukotrpan posao, upravitelj mu je rekao da je to bila "neslana šala". Povrijeđeni Tesla dao je otkaz, ali u autobiografiji zapravo piše hvalospjeve o samom Edisonu, nazivajući ga "prekrasnim čovjekom koji je bez znanstvene obuke postigao toliko toga".
Rana trauma s neispunjenim obećanjem utjecala je na Tesline kasnije poslovne odluke. Kad je Westinghouse zapao u financijsku krizu (1892-1896), Tesla je velikodušno pokidao ugovor o tantijemama (1 dolar po konjskoj snazi) kako bi spasio tvrtku koja mu je pomogla u oskudici i osigurao opstanak svog sustava. To je bio njegov izraz odbijanja poslovanja u "Edisonovom stilu".
Stroj za potrese
Proširilo se mišljenje da je Tesla stvorio stroj za namjerno izazivanje potresa. U suštini, radilo se o linearnom parnom oscilatoru koji je gibanjem šipke sa zavojnicama u magnetskom polju inducirao napon. Zbog mehaničke rezonancije, pokus je uzrokovao snažno podrhtavanje zgrade laboratorija u New Yorku. Tesla je morao prekinuti pokus uništivši oscilator udarcima malja. Priča o zamalo srušenoj zgradi potječe iz njegovih kasnijih novinskih intervjua; ne postoje vatrogasni ili policijski izvještaji koji bi potvrdili bilo kakvu katastrofu.
Besplatna energija za sve
Mit o tome da je Tesla želio dati besplatnu električnu energiju čovječanstvu i da su ga u tome zaustavile korporacije ne odgovara povijesnim činjenicama. Tesla je pod "slobodnom energijom" (free energy) mislio na neiskorištene prirodne izvore, a ne na besplatnu distribuciju. Investitori poput J. P. Morgana očekivali su povrat ulaganja, a Wardenclyffe se gradio s termoelektranom na ugljen, što dokazuje da je Tesla bio svjestan potrebe za plaćenim unosom energije.
Teslin transformator
Godine 1891. Tesla je izumio rezonantni transformatorski krug bez željezne jezgre (Teslin transformator). Koristio je živin mlazni prekidač za postizanje brzih prekida struje i formiranje LC kruga s kondenzatorom i iskrištem. Iako je Elihu Thomson tvrdio da je preteča bila zavojnica Henryja Rowlanda, Teslin je uređaj bio optimiziran kroz princip rezonancije. Unatoč spektakularnom sijevanju munja, u elektroenergetici se svako iskrenje nastoji izbjeći, pa zavojnica tamo nema nikakvo značenje.
Colorado Springs
Godine 1899. Tesla u Colorado Springsu gradi pokusnu stanicu sa snažnim odašiljačem "Magnifying Transmitter". Njegov san o globalnom bežičnom prijenosu energije bio je sputan fizičkim ograničenjima:
- Frekvencija: Stanica je radila na 20-50 kHz, dok je za stojni val oko Zemlje
(Schumannova rezonancija, otkrivena 1952.) potrebna frekvencija od 7.5 Hz.
- Vodljivost: Zemlja nije savršen vodič. Na 20 kHz struje prodiru samo do 10 metara dubine, pa bi se energija zbog otpora tla pretvorila u toplinu umjesto da se širi globalno.
Zemlja kao vodič umjesto žica
Tesla je bio uvjeren da se Zemlja može pobuditi u rezonantno vibriranje. Svoju zamisao slikovito je opisao novinaru Juliusu Chambersu 1897. uspoređujući Zemlju sa šupljom gumenom loptom napunjenom vodom. Motiv je bio ekonomski (ušteda na bakru za dalekovode), a ne bežični prijenos bez plaćanja.
Marconi i radio
Godine 1901. Guglielmo Marconi objavljuje da je poslao radio signal preko Atlantika. Marconijev patent zapravo se bazirao na Teslinim idejama, te je u patentnom uredu u početku odbijan kao plagijat. Ipak, 1904. godine Marconi je (uz Edisonovu podršku) uspio dobiti patentna prava u SAD-u. Dok je Tesla mentalno vizualizirao cijele sustave bez eksperimentiranja, Marconi je uporno testirao i postigao "dovoljno dobro i jeftino" komercijalno rješenje.
Daljinsko bežično upravljanje
Godine 1898. Tesla je u Madison Square Gardenu javno demonstrirao bežično upravljani brod ("teleautomat"). Koristio je Hertzove valove i koherer Édouarda Branlyja. Bio je to vizionarski poduhvat, rana preteča moderne robotike i dronova.
Projekt Wardenclyffe
Godine 1901. J. P. Morgan ulaže 150.000 dolara u Teslin toranj na Long Islandu. Nakon Marconijevog transatlantskog uspjeha i Teslinog jednostranog proširenja projekta na bežični prijenos energije (što je zahtijevalo golem dodatni kapital), Morgan povlači financiranje. Bez sredstava, projekt je napušten 1906. i potpuno srušen 1917. godine.
Radijantna energija
Teslin patent 685.957 ("Aparat za korištenje energije zračenja") iz 1901. često se preuveličava kao generator "besplatne energije". Uređaj je koristio podignutu metalnu ploču i uzemljenje kako bi punio kondenzator. Ipak, fizikalno ograničenje (Coulombova sila i stvaranje "elektronskog oblaka" neposredno uz ploču) uzrokuje da neto struja punjenja gotovo trenutno padne na nulu jer se elektroni vraćaju na ploču.
Genij fizike?
Iako je bio genij elektrotehnike s nevjerojatnom intuicijom, Teslin odnos s modernom fizikom 20. stoljeća bio je upitan:
- Nije vjerovao u postojanje elektrona i polemizirao je s J. J. Thomsonom.
- Odbacivao je Einsteinovu teoriju relativnosti nazivajući zakrivljenost prostora apsurdom.
- Inzistirao je na postojanju "etera" i odbijao rezultate Michelson-Morleyevog eksperimenta.
Njegov članak "The Problem of Increasing Human Energy" (1900.) u popularnom časopisu The Century Magazine tretirao je humanu reprodukciju i moral kroz jednadžbu






Hippolyte Pixii 1808-1835.
Francuski inženjer i proizvođač instrumenata koji je godine 1832., nakon otkrića Hansa Christiana Oersteda, izradio prvi električni generator. Ručnim pogonom okretao je potkovasti magnet pored zavojnice sa željeznom jezgrom. To je u zavojnici proizvelo izmjeničnu struju koju je on pomoću komutatora pretvorio u istosmjernu. Iako su ga poslije zamijenili učinkovitiji uređaji koji koriste elektromagnete, Pixiijev uređaj bio je prvi konstruirani pravi električni generator i otvorio je put kasnijim uređajima.
Michael Faraday (1791-1867). Engleski znanstvenik koji je pridonio proučavanju elektromagnetizma i elektrokemije. Glavna otkrića uključuju principe elektromagnetske indukcije, dijamagnetizma i elektrolize. Bez puno formalnog obrazovanja, bio je jedan od najutjecajnijih znanstvenika u povijesti. Istraživanjem magnetskog polja oko vodiča kojim teče istosmjerna struja Faraday je uspostavio koncept elektromagnetskog polja u fizici. Također je utvrdio da magnetizam može utjecati na zrake svjetlosti i da postoji temeljna veza između ta dva fenomena. Otkrio je principe elektromagnetske indukcije, dijamagnetizma i zakona elektrolize. Njegovi izumi elektromagnetskih rotacijskih uređaja činili su temelj tehnologije elektromotora, a uvelike je zahvaljujući njegovim naporima električna energija postala praktična za korištenje u tehnologiji.









William Stanley (1858-1916). Američki fizičar, tijekom svoje karijere prijavio je 129 patenata za različite električne uređaje. Godine 1886. demonstrirao je prvi cjelovit sustav visokonaponskog prijenosa izmjenične struje, koji se sastojao od generatora, transformatora i visokonaponskih dalekovoda, čime je omogućio distribuciju električne energije na široka područja za osvjetljavanje ureda i trgovina duž glavne ulice. Stanleyev dizajn transformatora postao je prototip za buduće transformatore, a njegov AC distribucijski sustav formirao je osnovu moderne distribucije električne energije. Zato je njegov rad na elektrifikaciji glavne ulice Great Barrington nazvan IEEE Prekretnicom.

Martin Sekulić (1833–1905) bio je Teslin profesor fizike na Velikoj realnoj gimnaziji u Rakovcu (predgrađu tadašnjeg Karlovca). Bio je istaknuti znanstveni pedagog i eksperimentator, dopisni član JAZU (danas HAZU), narodni zastupnik u zemaljskom Saboru Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Sekulić se bavio eksperimentima, proučavao je fluorescenciju, iskrenje i munje, što je pobudilo golemo zanimanje mladog Nikole Tesle, a poseban utisak ostavio je na njega demonstracijom elektrostatskog motora s beskontaktnim rotorom. Sekulić je Teslu također oduševio Ruđerom Boškovićem jer je zagovarao Boškovićevu zamisao kako bi se cijela fizika mogla utemeljiti samo na jednom tipu sile.







Uočeno je da je najveći nedostatak sustava izmjenične struje to što se smatralo da nema načina da se napravi pravi izmjenični motor. Bilo je pitanje, kako postići da se nešto vrti u krug, kad struja ide naprijed-natrag. Rotor istosmjernog motora spojenog na izmjenični napon titra u mjestu. Godine 1885. talijan
Galileo Ferraris (1847-1897). Talijanski sveučilišni profesor, fizičar i inženjer elektrotehnike , jedan od pionira sustava izmjenične struje i izumitelj indukcijskog motora iako nikada nije patentirao svoj rad koji su mnogi proglašavali najvećim izumom svih vremena. Istraživanja i njegove studije rezultirale su razvojem alternatora, pretvarajući mehaničku energiju u električnu (kao izmjeničnu struju).




Михаѝл Доливо-Доброволъский, električar i izumitelj poljsko-ruskog podrijetla. U Njemačkoj je radio za tvrtku Allgemeine Elektricitäts-Gesellschaft (AEG), jedan je od utemeljitelja (ostali su Nikola Tesla , Galileo Ferraris i Jonas Wenström) polifaznih električnih sustava, razvijajući trofazni električni generator i trofazni elektromotor (1888) i spojeve u zvijezdu i u trokut. Trijumf trofaznog sustava prikazan je u Europi na Međunarodnoj elektrotehničkoj izložbi 1891., gdje ga je Dolivo-Dobrovolski koristio za prijenos električne energije na udaljenosti od 176 km sa 75% učinkovitosti. Godine 1891. napravio je trofazni transformator i kratkospojeni (kavezni) indukcijski motor. Projektirao je prvu svjetsku trofaznu hidroelektranu 1891. godine.





Oliver Blackburn Shallenberger (1860. - 1898.) bio je američki inženjer elektrotehnike i izumitelj. Povezan je s električnim izumima vezanim uz izmjeničnu struju. Najpoznatiji je po izumu prvog uspješnog električnog brojila izmjenične struje (AC), preteče modernog električnog brojila. To je bilo presudno za opće prihvaćanje napajanja izmjeničnom strujom.





Edison i Tesla bili su uključeni u prijedloge za razvoj postrojenja na slapovima Niagare. Njihova su rješenja 1893. godine razmatrana na natječaju kojeg je organiziralo Međunarodno povjerenstvo za slapove Niagare. Projekt temeljen na Teslinom pristupu koji je prijavila tvrtka "Westinghouse Electric & Manufacturing Company" pobijedio je na natječaju. Komisija, predvođena britanskim fizičarom Lordom Kelvinom, smatrala je da je sustav temeljen na izmjeničnoj struji, koji je Tesla predložio preko Westinghousea, bolja ponuda od Edisonove sheme s istosmjernom strujom. Lord Kelvin se uvjerio u superiornost Teslinog pristupa tijekom posjeta Svjetskoj izložbi u Chicagu 1893. godine, gdje je rasvjetu napajao Teslin polifazni AC sustav, opet prema ugovoru s Westinghouseom. Osim toga bilo je dvojbeno može li se Edisonovim sustavom istosmjerne struje energija uopće prenositi na velike udaljenosti. Godine 1896. Tesla i Westinghouse pustili su u rad prvu američku hidroelektranu na slapovima Niagare. Pobijedivši Edisona promijenili su način na koji se do tada u Americi gledalo na tako moćne prirodne sile.




























